Suradnja s obitelji

Roditelji i drugi članovi  uže obitelji najvažnije su osobe u djetetovu životu. Oni sudjeluju u djetetovu učenju i razvoju od trenutka njihovog dolaska na svijet. Oni definiraju kulturu i sustav vrijednosti na kojima se temelji djetetova socijalizacija. Stoga  partnerstvo s obitelji pridonosi boljoj usklađenosti između obiteljske sredine u kojoj se dijete razvija i uči i vrtićkog okruženja.Uzajamnost odnosa vrtića i obitelji znači pitati roditelje kako odgojitelji/ vrtić i programi ranog odgoja i obrazovanja mogu pomoći njihovoj djeci i tražiti od njih da s vrtićem podijele svoja znanja,vještine, kulturu i običaje.
Istraživanja ( Hoover-Dempsey i Sandler,1997.) pokazuju da roditelji imaju bolji odnos prema vrtiću i bolji doživljaj sebe kao roditelja kad su uključeni u razvoj i učenje svoje djece.

Dječji vrtić Jabuka već nekoliko godina u svhru unaprjeđivanja cjelokupnog odgojno-obrazovnog rada, primjenjuje Standarde kvalitete, a jedan se odnosi na područje suradnje s obitelji i lokalnom zajednicom.  Koristeći se raznovrsnim znanstveno utemeljenim činjenicana ( neke su navedene i u ovom članku) ali i svojim  iskustvima u radu, svake pedagoške godine  utvrđujemo Indikatore kvalitete čiju primjenu pratimo u odgojno-obrazovnoj praksi odgojitelja i drugih stručnih djelatnika, vrednujemo te na temelju toga utvrđujemo smjernice daljnjeg unaprjeđivanja. U vrednovanje suradnje na kraju svake pedagoške godine roditelji su aktivni sudionici. Prikupljeni podaci vrednovanja također su nam važni  indikatori za planiranje u slijedećoj  pedagoškoj godini.

Polazište za planiranje suradnje s obitelji i lokalnom zajednicom je aktivno sudjelovanje roditelja u kurikulumu  kako skupine tako i vrtića u cjelini.
Kako bi uključenost roditelja u život i rad skupine/ vrtića  bila moguća  važno je :
Na primjer:
TABELA S PRIKAZOM TIH AKTIVNOSTI (tjedno ili mjesečno) u koju se upisuju roditelji shodno svojim interesima i mogućnostima
Što mogu biti prepreke nedovoljne ili slabe uključenosti roditelja?
 
Stoga je VAŽNO identificiranje prepreka uključivanja roditelja u izgradnju partnerskih odnosa i TRAŽENJE ALTERNATIVNIH NAČINA kako iste otkloniti. Iskustvo našeg vrtića govori da ponekad nije dovoljan angažman samo djelatnika vrtića u otklanjanju prepreka. Jedan od primjera za to je i ponuda radionica za roditelje djece do 3. godine života „RASTIMO ZAJEDNO“  koju educirani tim vrtića  nudi roditeljima .  Iako su radionice besplatne za roditelje već nekoliko godina odaziv roitelja za uključivanje u iste je slab. Kako znamo da je slična situacija i u drugim vrtićima smatramo da bi bolja promidžba radionica kroz medije na nivou države pomogla. Roditelji našeg i drugih  vrtića koji su prošli kroz radionice su dobar pokazatelj kvalitete takvog modela rada s roditeljima.

 
Kad  roditelji i članovi obitelji borave u grupi svog djeteta   i  zajedno s odgojiteljima pronalaze različite načine  sudjelovanja  u odgojno obrazovniom procesu. Tada djeca:
Prava i odgovornosti roditelja na usmjeravanje i vođenje svoje djece moraju se poštovati (UN Konvencija o pravima djeteta,1990.) Henderson i Mapp (2002.) naglašavaju da to znači uvažavanje i uključivanje roditelja i obitelji u pitanja odgoja i obrazovanja njihove djece. Zajedničko donošenje odluka nije moguće bez povjerenja, a djelotvorna komunikacija je ključ uspjeha. Redovito razmjenjivanje informacija o djeci s roditeljima i članovima obitelji, zajednički planirati razvojne ciljeve te evaluirati dječji napredak. Na tim informacijama  treba se graditi proces razvoja i učenja, te redovito informirati obitelj o djetetovu napretku u vrtićkom okruženju. Kako bi u donošenju odluka važnih za dijete bili uspješni VAŽNA je međusobna razmjena informacija.
Odgojitelji mogu koristit različite formalne i neformalne metode za prikupljanje podataka o djetetovim interesima, potrebama i jakim stranama ( ankete, liste provjere, promatranje ili razgovor s roditeljima/ članovima obitelji).
Roditelji kroz prelistavanje djetetove razvojne mape, koja sadrži pisane i slikovne materijale te kroz razgovor s odgojiteljicama stječu uvid u djetetov razvoj. Dokumentacija koju odgojiteljice skupljaju o djetetu daje poruku obitelji da razumiju njihovo dijete, čime se povećava međusobno povjerenje. Kad govore o djetetovu napretku ili problemu, važno je da odgojiteljice uvažavaju obiteljske vrijednosti, ciljeve i moguće reakcije. Kroz komunikaciju s roditeljima odgojiteljice trebaju poslati poruku da su roditelji kompetentni te da uvažavaju roditeljske sposobnosti i obiteljsku kulturu. Isto tako roditelji u komunikaciji s odgojiteljima trebaju poslati poruku da uvažavaju mišljenje struke i profesinalne kompetencije odgojitelja. Kad odgojitelji uključuju roditelje /članove obitelji u zajedničko donošenje odluka vezanih uz razvoj, učenje i socijalni život djece u skupini, onda se DJECA:
Kad odgojitelji i roditelji redovito komuniciraju o djeci, njihovom razvoju, zahtjevima kurikuluma i događanjima u skupini, tada se  djeca:
Kada se znanja o obiteljima i lokalnoj zajednici ugrađuju u kurikulum i u dječje iskustvo učenja, istraživanja, a i naše iskustvo kaže da djeca tada:
Kako nam je VAŽNO  upoznati  roditelje s dobrobiti za dijete  kada oni aktivno surađuju s vrtićem nastojimo  u svim skupinama na početku pedagoške godine potaknuti roditelje da  i sami o tome promišljaju i zajedno s odgojiteljicama izrade plan suradnje kroz sve oblike.
Istraživanja ( Henderson i Mapp, 2002.; Siraj-Blatchford,2004.) su također pokazala da je , kad se radi o djeci rane dobi, kvaliteta okruženja za učenje kod kuće najvažniji „ pozadinski“ faktor koji utječe na postignuća djece, važniji čak i od stupnja obrazovanja roditelja i njihovog socioekonomskog statusa. Time je još jasnija važnost partnerstva između obitelji i vrtića jer ono može poboljšati kvalitetu okruženja za učenje kod kuće. Odgojitelji imaju ključnu ulogu u ovom partnerstvu jer oni posjeduju znanja o dječjem razvoju i o strategijama učenja.
Naše iskustvo potvrđuje navedeo, jer  smo kroz konkretne situacije (radionice i igraonice za roditelja) pokazali kako korištenje određenog materijala ili sredstva utječe na poticanje  određenog razvojnog područja  i  time i roditeljima dali ideje za korištenjei kod kuće. Druga važna činjenica je što je vrtić mjesto gdje roditelji međusobno   mogu podijeliti  ideje i iskustva koja su im važna za daljnje razvijanje roditeljskih kompetencija.
 
Imajući u vidu da o tome trebamo pitati i roditelje na kraju svake pedagoške godine  provodimo anketni upitnik kroz koji i roditelji procjenjuju odgojno-obrazovni rad u vrtiću i našu međusobnu suradnju.  Na kraju pedagoške godine 2016./2017.  kroz anketni upitnik za roditelje željeli smo dobiti procjenu roditelja u odnosu na međusobnu suradnju, ali i prijedloge za daljnje unaprjeđivanje iste.
Prikaz odgovora roditelja na neka od pitanja iz ankete:
2. Molimo vas da na ponuđenoj skali procijenite Vaše osobno zadovoljstvo kvalitetom
    suradnje s odgojiteljicama Vašeg djeteta:
Obrazloženja ocjena:
3. Molimo Vas da na ponuđenoj skali procijenite Vaše osobno zadovoljstvo kvalitetom
    suradnje s ravnateljicom i članicama stručnog tima vrtića.
 
 
 Obrazloženja ocjena:
7. Što smatrate posebno kvalitetnim u radu vrtića u ovoj pedagoškoj godini:
8. Navedite Vaše prijedloge za unaprjeđivanje kvalitete rada vrtića:
 
Iz navedenih prijedloga anketiranih roditelja  vidljivo je da roditelji iskazuju veliko povjerenje u odgojno-obrazovne djelatnike vrtića i najčešće nemaju ideje nego vrtiću prepuštaju planiranje daljnje suradnje. Na temelju pokazatelja iz evaluacijskih upitnika za roditelje i odgojitelje možemo zaključiti da je iskazano zadovoljstvo suradnjom obitelji i vrtića. Kako je razmjena informacija o razvoju i napretku djeteta istaknuta od strane roditelja i odgojitelja kao jedan od najučinkovitijih modela suradnje  smatramo da smo u odnosu na prethodne godine uspjeli većinu roditelja senzibilizirati za  individualne razgovore (95 ili 92,2%  anketiranih roditelja  nekoliko puta tijekom godine je s odgojiteljima razmjenjivalo informacije putem individualnih razgovora). Također smatramo da se značajno povećao broj roditelja koji aktivno sudjeluju u provedbi kurikuluma skupine kroz raznovrsne oblike, a jedan koji je bio posebno aktualan je  kroz  sudjelovanje u provedbi projekta: „Zagreb moj grad“ koji se provodio u pet odgojno-obrazovnih skupina. Roditelji su se posebno istaknuli kroz aktivnost zajedničkog otkrivanja znamenitosti grada vikendom, dokumentirali te na raznovrsne načine prezentirali u skupini svog djeteta.  
Pred nama je još uvijek veliki izazov kako doći do roditelja koji rijetko ili nikako ne sudjeluju u ponuđenim oblicima suradnje s vrtićem. Na stručnim sastancima i refleksijama razgovaramo o tome, ali isto tako smo svjesni da iako inicijativa polazi od vrtića uvijek će biti dio roditelja koji iz ovih ili onih razloga ne sudjeluju aktivno u provedbi kurikuluma skupine / vrtića.
 
 
Korištena literatura:
1. Mirjana Milanović i suradnice: Priručnik za partnerstvo odgojitelja i roditelja  
                                                           „Pomozimo im rasti“ , Zagreb, 2014.
2. Dawn Tankersley, Sanja Brajković i dr.:  Priručnik za profesionalni razvoj odgojitelja
                                                           „ Teorija u praksi“ , Zagreb,2012.
3.  Izvješće o realizaciji   godišnjeg plana i programa rada DV  «Jabuka»
                                                                  za pedagošku godinu 2016./2017.
 


Ispiši stranicu