Dolazak prinove u obitelj

Odnos s braćom ili sestrama jako je važan i snažno utječe na naš život. Oni nas znaju oduvijek, s njima diijelimo korijene, iskustvo odrastanja i to je vjerojatno najiskreniji odnos koji ćemo ikada ostvariti. Sigurno će povremeno biti rivaliteta i sukoba, ali i mnogo trenutaka bliskosti i iskazivanja međusobne ljubavi.
Dok je dijete jedino u obitelji sva briga i pažnja usmjerene su isključivo na njega. Dolaskom sljedećeg djeteta događaju se promjene kojima se moraju prilagoditi i roditelji i dijete. Prva i najočitija promjena koja dolazi sa prinovom u obitelji je da se roditeljska pažnja dijeli, roditelji imaju manje vremena i manje pažnje posvećuju starijem djetetu.
Djeca na različite načine reagiraju na dolazak novog djeteta u obitelj. Kod neke se djece javljaju regresivni oblici ponašanja (npr. tepanje, mokrenje u krevet, traženje dude ili bočice, sisanje palca). Neka se, pak, počinju povlačiti u sebe, manje komuniciraju s roditeljima, gube zanimanje za igru i razvojno primjerene aktivnosti. Određena djeca razvijaju negativistične obrasce ponašanja, što može uključivati ispade ljutnje, zahtjeve da se beba vrati u rodilište ili da je se makne iz kuće. Dio djece prilagodi se promjeni u obiteljskoj dinamici, ponose se time što su starija, samostalnija i uključuju se u aktivnu brigu o novorođenčetu.
Važno je istaknuti da su promjene u ponašanju djeteta normalna reakcija na novu situaciju i uglavnom su prolazna karaktera. Većina promjena u ponašanju povlači se do osmog mjeseca starosti dojenčeta.

Roditelji mogu mnogo pomoći djetetu da se lakše nosi s dolaskom još jednog djeteta u obitelji te prilagodi novoj situaciji i povećanim zahtjevima. Vrlo je važno unaprijed pripremiti dijete na dolazak brata ili sestre. Treba mu objasniti da se malo dijete ne može brinuti samo za sebe te će mu biti potrebna pomoć roditelja i starijeg djeteta, da će roditelji morati puno vremena provoditi s njim. Preporučuje se da se sve planirane promjene u životu starijeg djeteta, poput premještanja u drugu sobu, novog kreveta ili polaska u vrtić, provedu mnogo prije rođenja sestre ili brata kako bi se spriječilo da se starije dijete osjeća odbačeno. Starije je dijete važno uključiti i u donošenje nekih odluka, primjerice izbora boje kolica, odjeće ili kupnje igračaka za bebu. Nakon rođenja starije se dijete može uključiti u neke primjerene aspekte brige za novorođenče, kako bi se osjećalo prihvaćeno i prisutno u novonastalim aktivnostima. Tako će se osjećati važno, kao mamin i tatin pomagač.
Valja imati na umu da će rođenjem novog djeteta roditelji manje komunicirati i igrati se sa starijim djetetom, promijenit će se način ophođenja prema njemu, roditelji će biti manje dostupni. Istraživanja pokazuju da djeca koja su spremna i sposobna preuzeti inicijativu pri započinjanju komunikacije s roditeljima, osobito majkom, imaju manje teškoća s rivalitetom nego ona koja se povlače u sebe.
Ljubomora je normalan osjećaj kojeg se ne treba sramiti i na koji se ne treba ljutiti, niti ga olako odbacivati. Djecu treba naučiti kako svoje osjećaje i potrebe izraziti na prihvatljiv način. Treba isticati i njihove vrijednosti, kvalitete i sve po čemu su posebni, voljeni i prihvaćeni. Djeci treba naglašavati kako je svaka osoba posebna i jedinstvena te kako se voli na isto toliko poseban i jedinstven način. To ne znači popuštanje, ugađanje i ispunjavanje svih želja nego postavljanje jasnih odgojnih granica uz prepoznavanje kvaliteta i posebnosti svakoga pojedinog djeteta, prilagođavanje roditeljskog ponašanja svakom djetetu te poticanje i ohrabrivanje da svako dijete razvije svoje pozitivne strane, ojača kompetenciju i izgradi pozitivnu sliku o sebi.

Kako još mogu roditelji olakšati djetetu prilagodbu na prinovu:
Proširenje obitelji i prinova u obitelji je razdoblje prilagodbe za sve članove obitelji. Možda ćete se osjećati „rastrgano“ između nove bebe i starijeg djeteta, to je normalno i prirodno. Dajte vremena i sebi. Ne možete ugoditi svima, i to je sasvim normalno.

Ispiši stranicu